• English
  • English

Infekcije

Uvod – infekcije i zarazne bolesti

Infekcije su bolesti koje nastaju prodiranjem štetnih mikroorganizmima (patogena) iz okoline u organizam gde počinju da se razmnožavaju i izazivaju reakciju. Najčešći uzročnici infekcije su virusi, bakterije, gljivice i paraziti. Zarazne bolesti mogu da se prenose sa osobe na osobu, preko kontaminirane hrane, vode i ujeda insekata. Neke infektivne bolesti imaju blage simptome, dok neke mogu da budu veoma ozbiljne, čak i opasne po život. 

Zarazne bolesti su izuzetno česte širom sveta, s tim da se neke javljaju češće od drugih. Prehlada, grip, gastroenteritis, gastritis, trovanja hranom, upala ušiju, pluća, sinusa i grla  neke su od najčešćih virusnih i bakterijskih infekcija.  Simptomi variraju u zavisnosti od mikroorganizma koji izaziva infekciju, ali najčešće su to visoka temperatura i umor. Blage infekcije mogu proći uz odmor i lekove bez recepta, dok je za neke ozbiljnije infekcije, posebno one životno ugrožavajuće potrebna hospitalizacija. 

Mnoge zarazne bolesti, kao što su male boginje, zauške, rubela, mogu se sprečiti vakcinama. U prevenciji takođe važnu ulogu ima održavanje lične i higijene radnog prostora i doma. Infekcije uzrokovane bakterijama leče se antibioticima, dok se za lečenje virusnih infekcija ovi lekovi nikad ne koriste. Prekomerna upotreba antibiotika dovodi do otpornosti bakterija na ove lekove i samim tim otežanog lečenja infekcije.

Šta je infekcija?

Infekcija je bolest koju izazivaju štetni mikroorganizmi (patogeni) koji u organizam dospevaju spolja, poput virusa, bakterija,  gljivica, parazita i veoma retko priona. Zaraza se može dobiti od drugih ljudi, ujeda insekata  i kontaminirane hrane, vode. Grip, boginje, HIV, strep grlo, COVID-19 i salmonela su svi primeri zaraznih bolesti.

Razlika između zaraznih i nezaraznih bolesti

Za razliku od zaraznih, nezarazne bolesti nisu uzrokovane organizmima koji dolaze spolja, već genetikom, anatomskim razlikama, starenjem i životnom sredinom u kojoj osoba  živi. To znači da osoba neće biti dobiti neinfektivnu bolest ukoliko je ujede neki insekt ili pojede zaraženu hranu.  Rak, dijabetes, kongestivna srčana insuficijencija i Alchajmerova bolest su primeri neinfektivnih bolesti.

Uzroci infektivnih bolesti

Uzroci infektivnih bolesti mogu da budu virusne, bakterijske, parazitske ili gljivične infekcije. Postoji i retka grupa zaraznih bolesti poznatih kao prenosive spongiformne encefalopatije (TSE). 

Virusne infekcije

Virus se sastoji od nukleinske kiseline, bilo DNK ili RNK, okružene proteinskim omotačem. Potrebna mu je živa ćelija u kojoj se razmnožava.  Virusna infekcija u zavisnosti od simptoma, može biti asimptomatska (bez vidljivih simptoma), blaga ili veoma teška.

Bakterijske infekcije

Bakterije su jednoćelijski organizmi sa DNK materijalom. Bakterije su svuda oko nas, u organizmu, na koži.  Mnoge su bezopasne ili čak korisne, ali određene bakterije oslobađaju toksine koji dovode do bolesti.

Gljivične infekcije

Kao i bakterije, postoji mnogo različitih gljivica. One žive u organizmu i izvan njega. Kada se gljivice preterano razmnože u organizmu  ili kada štetne gljivice uđu u organizam kroz usta, nos ili posekotinu na koži, mogu izazvati bolest, gljivičnu infekciju.

Parazitske infekcije

Paraziti koriste tela drugih organizama za život i reprodukciju. Paraziti uključuju crve (helminte) i neke jednoćelijske organizme (protozoe).

Transmisivne spongiformne encefalopatije (TSE/prionske bolesti) 

TSE izazivaju prioni — izmenjeni proteini koji uzrokuju da i drugi proteini u organizmu, uglavnom u mozgu, postanu izmenjeni. Organizam nije u stanju da iskoristi ove proteine ili da ih se oslobodi, pa se oni nakupljaju i dovode do neurodegenerativne bolesti. Prioni su izuzetno redak uzročnik zaraznih bolesti.

Simptomi infekcije

Simptomi zaraznih bolesti zavise od vrste bolesti. Gljivične infekcije obično izazivaju simptome na određenom delu tela, kao što su osip i svrab. Virusne i bakterijske infekcije mogu pratiti isti simptomi kao što su groznica, jeza, kašalj, umor, bolovi u mišićima i glavobolja, gastrointestinalni simptomi  – dijareja, mučnina, povraćanje.

VAŽNO: Posetite lekara ukoliko imate simpotme infekcije koji ne prolaze ili se oni vremenom pogoršavaju.

Uobičajeni simptomi povezani sa infekcijama

Simptomi bakterijskih infekcija

  • Groznica.
  • Jeza.
  • Umor (umor).
  • Glavobolja
  • Koža – Crvenilo, plikovi, čirevi, otečena ili bolna koža.
  • Probavni trakt – Dijareja, bol u stomaku, mučnina, povraćanje.
  • Pluća – Kašalj, otežano disanje, bol u grudima, sluz (sputum).
  • Upala moždanih ovojnica (meningitis) – Ukočenost vrata, mučnina ili povraćanje, osetljivost na svetlost, konfuzija.
  • U krvotoku i širenje (septikemija) – Visoka temperatura, slabost, znojenje, nizak krvni pritisak.
  • Srce (endokarditis) – Visoka temperatura, bol u grudima, noćno znojenje, kratak dah, kašalj, bol u mišićima, zglobovima.
  • Urinarni trakt ili genitalije – Pečenje ili bol kada mokrite, sekret iz penisa ili vagine, povećana potreba za mokrenjem, bolan odnos.

Simptomi virusnih infekcija

  • Simptomi slični gripu: groznica, bolovi u glavi i telu, umor, znojenje.
  • Simptomi gornjih disajnih puteva: bol u grlu, kašalj, kijanje.
  • Pluća: glavobolja, kratak dah, bol u mišićima, jak kašalj.
  • Digestivni trakt: mučnina, povraćanje, dijareja.
  • Srce (miokarditis): Bol i pritisak u grudima, otežano disanje,kratak dah, palpitacije, glavobolja, zadržavanje tečnosti u organizmu.  

Tipovi infekcija

Bakterijske infekcije

– Infekcije kampilobakterom i salmonelom, uobičajene vrste bakterijskog trovanja hranom.

– Celulitis, čirevi i impetigo, infekcije kože.

– Streptokoka, uključujući infekcije uha i sinusa i neke vrste pneumonije.

– Lajmska bolest, bolest koju prenose krpelji.

– Bakterijska vaginoza, prekomerni rast bakterija u vagini.

– Hlamidija i gonoreja, polno prenosive infekcije.

– Bakterijska infekcija česta kod dece koja izaziva upalu grla.

– C. Diff(klostridija), infekcija u crevima.

– E. coli, čest uzrok infekcije urinarnog trakta (UTI).

Virusne infekcije

Respiratorne infekcije

Primeri:

  • Obična prehlada (obično uzrokovana rinovirusom).
  • Grip (influenca).
  • COVID-19.
  • Respiratorni sincicijski virus (RSV).
  • Humani metapneumovirus (hMPV).
  • Parainfluenca.

Virusne infekcije u digestivnom sistemu

Ovi uključuju:

  • Norovirus, rotavirus i astrovirus mogu izazvati gastroenteritis, koji se ponekad naziva „stomačni grip“.
  • Virusi hepatitisa izazivaju oboljenje jetre. Ove infekcije često traju dugo (hronične).

Virusne hemoragične groznice

Primeri:

  • Ebola.
  • Hantavirusni plućni sindrom.
  • Denga.
  • Žuta groznica.

Polno-prenosivi virusi

Primeri:

  • Virus humane imunodeficijencije (HIV).
  • Humani papiloma virus (HPV)/genitalne bradavice.
  • Genitalni herpes (HSV).
  • Hepatitis B.

Egzantematozne virusne infekcije

Primeri:

  • Male boginje.
  • Morbili.
  • Rubeola (nemačke boginje).
  • Roseola.
  • Peta bolest.
  • Zauške.

Neurološke infekcije

Primeri:

  • Virus zapadnog Nila
  • Polio
  • Besnilo

Kongenitalne (urođene) virusne infekcije 

Primeri:

Citomegalovirus (CMV). Citomegalovirus (CMV) je veoma čest virus iz porodice herpes virusa. Citomegalovirus širi se od osobe do osobe putem telesnih tečnosti, kao što su krv, pljuvačka, urin, sperma i majčino mleko. Kongenitalna infekcija citomegalovirusom (CMV) nastaje kada virus prođe placentu tokom trudnoće i inficira fetus. Najveći rizik od infekcije fetusa je kod majki koje imaju primarnu infekciju tokom prvog i drugog trimestra trudnoće.

Rubela. Virus rubele (RV) je togavirus iz roda Rubivirus, koji se prenosi kapljicama koje se izlučuju iz respiratornog sekreta zaraženih osoba. Sindrom kongenitalne rubele (CRS) je bolest kod novorođenčadi koja je rezultat infekcije majke virusom rubeole tokom trudnoće. Kada se infekcija rubeolom pojavi tokom rane trudnoće, mogu dovesti do ozbiljnih posledica – kao što su pobačaji, smrt na rođenju i teške urođene mane kod novorođenčadi.

Zika virus. Zika virus (ZIKV) je flavivirus (porodica Flaviviridae), RNK virus koji prvenstveno prenose komarci Aedes. Rizik da trudnica dobije primarnu infekciju je isti kao i kod drugih odraslih osoba. Simptomi zika infekcije su uglavnom blagi i traju dva do sedam dana. Simptomi se razlikuju i mogu uključivati  osip, nisku temperaturu, konjuktivitis, bolove u mišićima i zglobovima, artritis, malaksalost i glavobolju. Ali u najvećem riziku su žene koje se zaraze tokom trudnoće, jer predstavlja rizik od urođene zika infekcije i mogućih urođenih mana kod fetusa. 

Kako dolazi do infekcija?

Usta, nos i posekotine na koži su uobičajena mesta gde patogeni prodiru u organizam. Bolesti se mogu širiti: 

– od osobe do osobe kašljanjem i kijanjem. U nekim slučajevima, kapljice nastale kašljanjem ili kijanjem mogu da ostanu u vazduhu

– poljupcem, ili seksulanim putem

–  deljenjem pribora ili šoljica sa drugim ljudima

– preko površina kao što su kvake, telefoni i radne ploče 

– kontaktom  sa izmetom incicirane osobe ili životinje

– ubodima ili ujedima insekata i životinja

–  preko kontaminirane ili nepravilno pripremljene hrane ili vode 

– kontaktom sa kontaminiranom zemljom ili peskom (poput baštovanstva)

– putem zaražene krvi, od  transfuzije krvi, transplantacije organa/tkiva ili drugih medicinskih procedura.

Dijagnoza infekcija

Lekar za dijagnostikovanje zarazne bolesti koristii jedan ili više laboratorijskih testova, kao i tehnike snimanja, rendgen, magnetnu rezonancu ili skener . Neki rezultati testova, poput brisa nosa ili analize uzorka urina, brzo budu gotovi, dok analize koje se rade kod sumnje na bakterijsku infeciju traju duže –  bakterije se moraju uzgajati u laboratoriji (kultivisati) iz uzorka pre nego što se dobiju rezultati testa (antibiogram).

Testovi koji se rade mogu da budu:  

Bris nosa ili grla: Bris nosa i grla može pomažei lekaru da dijagnostikuje vrstu infekcije, kako bi odredio najbolji način lečenja.  Nakon uzimanja brisa nosa ili grla, uzorak se drži u laboratoriji na hranjivim podlogama da bi se proverilo da li dolazi do porasta mikroorganizama, uzročnika upale. 

Testovi krvi: Mogu da otkriju da li je reč o virusnoj ili bakterijskoj infekciji. Uzorak krvi uzima se iz prsta ili vene na ruci kako bi se analizom utvrdio broj leukocita (belih krvnih zrnaca kao što su limfociti, neutrofili, monociti), eritrocita, trombocita… Neutrofili su najbrojnija vrsta belih krvnih zrnaca i njihov broj raste u slučaju bakterijske infekcije. Sa druge strane, u slučaju virusne infekcije, raste broj limfocita. Za infekcije je nekada važno uraditi i CRP (C-reaktivni protein) koji je pokazatelj upalnog procesa u organizmu, najčešće ukazuje na bakterijsku infekciju. 

Hemokultura je je test kojim se proverava prisustvo patogena, bakterija i gljivica,  u uzorcima krvi. Tokom ovog testa, uzorak krvi se drži u posebnim laboratorijskim uslovima kako bi se proverilo da li bakterije rastu. Testiranje hemokulture se često koristi za dijagnostikovanje infekcija i utvrđivanje da li su  patogeni  ušli u krvotok. 

Testovi  urina: Analizom uzorka urina moguće je detektovati urinarnu infekciju.  Laboratorijskom analizom utvrđuje se prisustvo belih, crvenih krvnih zrnaca ili bakterija.  Lekar može tražiti i urinokulturu, test  koji porazumeva kultivaciju uzorka urina na hranljivim podlogama u laboratoriji kako bi se proverilo da li dolaza do rasta mikroorganzama koji uzrokuju urinarnu infekciju. Najčešće se radi se kod sumnje na bakterijsku infekciju urinarng trakta. 

Test stolice: Laboratorijska analiza na prisustvo bakterija ili parazita u stolici. Uzorak se testira u laboratoriji na posebnim hranjivim podlogama na kojima u slučaju infekcije dolazi do porasta mikroorganizama.  

Test ispljuvka (sputuma): Test koji otkriva prisustvo  bakterija i gljivica koje dolaze iz donjeg respiratornog trakta.

Koža ili drugo zahvaćeno tkivo: Neke bakterijsk i gljivične  infekcije mogu se utvrditi tako što se pomoću pamučnog štapica uzima uzorak sa  zahvaćenog područja, a potom stavlja u epruvetu i šalje u laboratoriju na analizu. 

Uzimanje likvora (CNS tečnost): Likvor je bezmirisna, bezbojna  tečnost koja okružuje mozak i kičmenu moždinu. Lumbalna punkcija je porcedura kojom se uz pomoć igle uzima uzorak likvora.  Radi se kod sumnje na meningitis, encefalitis.

Ćelije iz grlića materice (Papa test): Bris uzet iz vagine i sa grlića šalje se analizu u cilju otkrivanja prekanceroznihh i kanceroznih promena, infekcija HPV virusom.

Snimanja (rendgen, CT ili MRI) zahvaćenih delova tela: U zavisnosti od zahvaćenog dela tela infekcijom i rezultata drugih analiza, kao i procene lekara, mogu da se rade rendgen, skener dijagnostika i magnetna rezonanca koji precizno pokazuju mesto i obim infekcije.

Biopsija: Tokom biopsije, mali uzorak tkiva se uzima iz unutrašnjeg organa za testiranje. Na primer, biopsija plućnog tkiva može se proveriti na razne gljivice koje mogu izazvati neku vrstu pneumonije.

Lečenje infekcija

Lečenje zavisi od vrste mikroorganizama koji uzrokuju infekciju. U neki slučajevima, lekar će prvo preporučiti praćenje simptoma infekcije pre odluke o načinu lečenja. 

Bakterijske infekcije se leče antibioticima, a izbor vrste antbiotika zavisi od bakterije koja je izolovana u laboratoriji. Problem u lečenju antibioticima je rezistencija bakterija na ove lekove. Nastaje usled prekomerne upotrebe antibiotika. Otpornost na antibiotike čini neke bakterijske infekcije veoma teškim za lečenje i samim tim postaju opasnije po život.  Zato je važno da se antibioici uzimaju isključivo kada ih propiše lekar.

Većina virusnih infekcija  leči se lekovima bez recepta. Za određene virusne infekcije postoje  posebni lekove za lečenje, kao što su antivirusni lekovi za hepatitic B i C, herpes ili antiretrovirusna terapija za HIV. 

Gljivične infekcije se leče antifungalnim lekovima. Uzimaju se oralno ili se u obliku kreme stavljaju na zahvaćeni deo kože. Teže gljivične infekcije unutrašnjih organa, posebno kod ljudi sa oslabljenim imunološkim sistemom, mogu zahtevati intravenske antifungalne lekove.

Antiparazitici – Neke bolesti, kao što je malarija, izazivaju sitni paraziti. Iako postoje lekovi za lečenje ovih bolesti, neke vrste parazita su razvile otpornost na lekove.

 Za prionske bolesti ne postoji način lečenja.

Lečenje kod kuće 

Tokom lečenja infekcija, potrebno je uzimati dosta tečnosti i i odmarati. U lečenju respiratornih infekcija mogu pomoći čajevi od brusnice, šipka, uzimanje vitamina C i cinka, preparati ehinacee, propolisa…

 

Prevencija infekcija

Prevencija infekcija podrazumeva primenu jednostavnih, ali veoma efikasnih saveta koji mogu da pomognu u smanjnju rizika od infekcija, a nekad i u sprečavanju njhove pojave. 

Imunizacija protiv zaraznih bolesti: Vakcine smanjuju rizik od dobijanja zarazne bolesti tako što podstiču imuni sistem da prepozna i bori se protiv infekcija. Iako se ljudi ponekad razbole od neke bolesti i nakon primanja vakcine, simptomi su manje ozbiljni od onih koji bi se pojavili u slučaju da nije bilo vakcinacije. 

Perite i dobro osušite ruke: Temeljno pranje ruku vodom i sapunom je posebno važno pre pripreme obroka ili jela, nakon korišćenja kupatila, nakon kontakta sa izmetom (životinjskim ili ljudskim) i posle rada u bašti ili u prljavštini.

Pazite na higijenu kada pripremate hranu:  Operite ruke sapunom i vodom pre, tokom i posle pripreme hrane. Oljuštite ili temeljno operite svo voće i povrće. Kuvajte meso na adekvatnoj  temperaturi pre jela. Operite površine i pribor za pripremu hrane deterdžentom i vodom nakon upotrebe. Nemojte jesti  termički nedovoljno obrađenu hranu. Pijte samo vodu iz vodovoda i flaširanu vodu. Nemojte piti nepasterizovano mleko.

Pokrijte nos i usta kada kijate ili kašljete: Ako nemate maramicu, kašljite u rukav. Operite ili dezinfikute ruke nakon kijanja ili kašljanja.

Provetravajte svoj dom:  Loša ventilacija u prostorijama može povećati širenje virusa i bakterija. Redovno otvarajte prozore da bi svež vazduh cirkulisao prostorom. 

Dezinfikujte površine koje se često dodiruju u vašem domu i na radnom mestu: Redovno čišćenje površina u domaćinstvu i na radnom mestu koje se često dodiruju pomoći će u smanjenju širenja infekcija. Neki od često korišćenih površina su stolovi, klupe, kvake na vratima, prekidači za svetlo, igračke i slavine. 

Izbegavanje kontakta: Izbegavajte kontakt sa ljudima koji su bolesni od zarazne bolesti ili one koji dele lične stvari sa njima. Takođe izbegavajte kontakt sa drugima dok ste vi bolesni. 

Pazite na vodu: Nemojte piti vodu ili plivati u njoj ukoliko postoji sumnja da je kontaminirana. 

Praktikujte siguran seks: Koristite kondom tokom bilo koje vrste seksa. 

Štitite se od insekata: Da biste smanjili rizik od ujeda krpelja ili komaraca, koristite repelent protiv ovih insekata, pokrijte što više izložene kože odećom i proverite da li ima krpelja nakon što ste bili u šumi ili u područjima sa visokom travom.

 

Izgledi / prognoza

Koliko će trajati nek infekcija, zavisi od uzroka, da li je virusna, gljivična ili bakterijska, i koliko je ozbiljna. Uz lečenje, većina ljudi postaje bolje i oporavlja se nakon zaraze. Bakterijska infekcija obično uz primenu antibiotika traje tri do pet dana, ali u težim sluačajevima i 10 do 14 dana. 

Virusne infekcije obično traju do sedam dana. Ponekad infekcije dovode do ozbiljnih komplikacija, posebno kod respiratornih bolesti. Ljudi sa kompromitovanim imunološkim sistemom su u većem riziku od ozbiljnih komplikacija, ali se one mogu dogoditi i kod zdravih ljudi.

Neke bolesti, poput HIV-a i hepatitisa B, ne mogu se izlečiti, ali lekovi mogu pomoći u sprečavanju ozbiljnih komplikacija. Polno- prenosive infekcije mogu izazvati neplodnost ili čak dovesti do raka, pa je važno preduzeti korake da zaštitite sebe i druge. 

 

Komplikacije infekcija

Komplikacije infekcija mogu biti životno ugrožavajuće, pa je za njihovo sprečavanje ključna rana dijagnostika. Infekcija se može proširiti sa jednog mesta krovotokom kroz celo telo. 

Rana dijagnoza i lečenje infekcija mogu sprečiti komplikacije kao što su bakterijemija, sepsa i septički šok. I virusne infekcije mogu izazvati sepsu. Ovo su ozbiljna stanja koja ugrožavaju život i zahtevaju hitan tretman. U riziku od ovih infekcija su stare osobe,  imunokompromitovane osobe, oboleli od srčanih oboljenja,dijabetesa,  hronične opstruktivne bolesti pluća, pacijenti posle operacija ili oni koji tokom lečenja imaju kateter…

Komplikacije virusnih infekcija mogu biti i upala pluća, virusni meningitis, necefalitis, rak… Ukoliko se  gljivične infekcije kože ne leče, one mogu trajati veoma dugo. Takođe se mogu proširiti na druge delove tela, izazvati bakterijsku infekciju ili se preneti na druge ljude.  

 

Kada posetiti lekara

Ukoliko imate bilo kakve simptome zarazne bolesti koj ne prolaze, ili se još pogoršavaju, obavezno posetite lekara. U slučaju da tokom prelgeda i analiza lekar utvrdi da imate bakterijsku infekciju, može odrediti upotrebu antibiotika. Ukoliko imate stalnu infekciju, česte kontrole kod lekara mogu pomoći da se oboljenje drži pod kontrolom. Možda će vam za putovanje u neke zemlje biti potrebna vakcina što je takođe razlog za konsulatciju sa lekarom. 

 

Kada hitno posetiti lekara 

Ovi simpotmi znak su za hitan odlazak u bolnicu: 

– Visoka temepratura ili veoma niska telesna temperatura praćena  jezom i jakim drhtanjem 

– Otok u zglobovima ili nogama 

– Konfuzija, gubitak svesti ili napadi 

– Brz ili nepravilan rad srca 

– Oskudno mokrenje ili izostajanje mokrenja

 – Otežano disanje

– Vrtoglavica ili slabost 

– Osip ili topla, crvena koža

 

Zaključak

Svakodnevno živimo okruženi virusima, bakterijama, gljivicama i parazitima. Neki od tih mikroorganizama na koje nailazimo mogu biti štetni i izazvati infekcije.  Postoji mnogo načina koji pomažu u prevenciji infektivnih oboljenja kao što su vakcinacija, pravilno održavanje lične higijene, održavanje higijene doma i radnog prostora. 

Ove mere su posebno važne zbog kontakta sa drugim ljudima koji se možda zbog svog zdravstvenog stanja teško bore protiv infekcija.  U slučaju da imate simptome infekcije koja ne prolazi, pogoršava se ili se manifestuje burnim sipotmima, obratite se lekaru. Postoje efikasni  laboratorijski testovi i savremene dijagnostičke porcedure, kao i efikasni lekovi koji pomažu u otkrivanju i lečenju raznih infekcija.

Sadržaj

Puls Go, medicinski centar omogućava brzu dijagnostiku i zbrinjavanje hitnih slučajeva.

TELEFON

011 7555 000

ADRESA

Neznanog Junaka 15, 11050 Dedinje